Selma i mala zvijezda

Jedne noći, mala djevojčica po imenu Selma sjedila je kraj prozora i gledala u nebo puno sjajnih zvijezda. Voljela je da posmatra kako trepere, svaka kao da ima svoju tajnu priču.

Ali te noći primijetila je jednu malu zvijezdu koja je svjetlila nekako tužno.

„Zašto si tužna, mala zvijezdo?" upitala je Selma tiho.

Zvijezda je uzdahnula i rekla: „Izgubila sam svoj sjaj. Htjela sam da poletim više, do velikih zvijezda, ali sam se izgubila i sada ne mogu da pronađem svoje mjesto."

Selma se zamislila, pa rekla odlučno: „Ne brini, ja ću ti pomoći!"

Uzela je svoju omiljenu plišanu igračku, pokrila se toplom dekicom – i odjednom je njen krevet počeo da lebdi! Tiho, sasvim tiho, poletio je kroz prozor i krenuo prema nebu.

Zajedno su Selma i mala zvijezda putovale kroz noć. Vidjele su oblake koji su izgledali kao šećerna vuna i mjesec koji im se smiješio i pokazivao put. Na kraju su stigle do mjesta gdje je mala zvijezda pripadala – tačno pored jedne velike, zlatne zvijezde.

„Evo tvog doma!" rekla je Selma veselo.

Mala zvijezda je zasjala jače nego ikada prije. „Hvala ti, Selma! Kada večeras zaspiš, ja ću posebno svijetliti samo za tebe."

Selma je mahnula, uvukla se pod svoju dekicu – i čim se vratila u svoju sobu, zaspala je mirno i toplo.

Napolju, na nebu, mala zvijezda je treperila baš iznad njenog prozora.

✨ I ako večeras pogledaš u nebo, Selma, možda ćeš baš nju vidjeti.