Mjesec koji nas spaja

Selma je sjedila na balkonu, gledajući kako se grad polako umiruje pod svjetlom mjeseca.

Vjetar je donio miris cvijeća i lišća, a zvuk dalekih koraka činilo se kao tiha pjesma noći.

U tom trenutku, osjetila je toplinu — ne iz sobe, ne iz svjetla, nego iz srca.

Zamišljala je njega, kako stoji negdje daleko, gledajući istim mjesecom.

I u tom zajedničkom pogledu, činilo se da su bliže nego što ikad mogu biti.

Zatvorila je oči i nasmiješila se.

Pomislila je: Ako ikada osjetim njegov dah u snu, znat ću da nije samo san.

Mjesec je treperio iznad njih, svjetlom što spaja srca.

I dok je noć tiho prolazila, Selma je osjetila da ljubav nije samo prisutna u riječima — ona se osjeća u pogledu, u tišini, u malim trenucima koji traju vječno.

🌙 Laku noć, Selma — neka te večeras ljubav prati u svakom snu i šapne ti da nisi sama. 💖