Selma i svjetlucava svjetiljka

Jedne večeri Selma je pronašla malu svjetiljku u izlogu antikvarnice — staru, mesinganu, s izgrebanim staklom. Nešto u njoj ju je privuklo.

Kupila ju je i ponijela kući. Kad ju je upalila prvi put, svjetiljka je bacila meko, toplo svjetlo koje nije osvijetlilo samo prostor, nego i raspoloženje.

U sobi se stvorila atmosfera koja je mirisala na sigurnost, na dom, na nešto što te zagrli čim sjedneš.

Selma je sjela pored prozora, pustila da joj svjetlo obasja lice i shvatila da ponekad ne trebaš ništa posebno da bi noć postala ljepša — samo zrno topline koje ti kaže da si na pravom mjestu.

Kad je ugasila svjetiljku, u njenoj glavi još je ostao mali trag tog svjetla, onaj što se nosi sa sobom u san.

✨ Laku noć — onako kako se kaže nekome čije prisustvo osvijetli i tvoju tamu. ✨