Selma i kišni prozor

Te večeri kiša je padala gusto i uporno, a kapi su klizile niz prozorsko staklo kao male srebrne staze.

Selma je sjedila uz prozor, umotana u mekanu deku, i slušala ritam kiše koji je zvučao kao da noć svira za nju.

Primijetila je jednu kap koja je klizila sporije od ostalih, kao da je tvrdoglava ili samo uživa u svom putovanju.

Pratila ju je pogledom sve dok se nije spojila s drugom kapljicom — i Selma se nasmiješila, jer je pomislila kako se i kapi, baš kao ljudi, ponekad nađu na pravom mjestu u pravom trenutku.

U sobi je bilo toplo, a vani hladno, i taj kontrast joj je dao neki poseban osjećaj sigurnosti.

Kiša je postala tiša, mekša, gotovo uspavljujuća, i Selma je pustila da joj misli polako postanu laganije, nježnije.

✨ Laku noć — onako kako se kaže nekome ko ti umiri dušu kao kiša na staklu. ✨