Selma i sjenka koja je ostala budna

Kad je ugasila lampu, Selma je primijetila da njena sjenka na zidu nije odmah nestala.

Ostala je tu, mekana i mirna, kao da još nešto čeka.

Selma se nije uplašila. Sjena nije bila tamna — bila je blaga, skoro zaštitnička. Izgledala je kao čuvar tišine, neko ko ostaje budan dok drugi tonu u san.

Legla je, povukla pokrivač i osjetila kako joj se misli same utišavaju.

Sjenka se polako smanjivala, ali nije odlazila — samo se približavala, kao da želi biti bliže, a ne veća.

U jednom trenutku Selma je shvatila: to nije sjenka svjetla, to je sjenka mira koji je konačno došao.

Zatvorila je oči, znajući da ništa večeras ne mora nositi sama.

✨ Laku noć — neka te večeras i tama čuva nježno, kao da zna koliko vrijediš. ✨