Selma i klupa koja je čekala

U večernjoj šetnji Selma je sjela na staru klupu u parku.

Drvo je bilo glatko, kao da je godinama pripremano baš za taj trenutak.

Nije bilo nikoga u blizini, ali klupa nije djelovala usamljeno — više kao strpljiva.

Selma je sjela, uzdahnula tiho i osjetila kako joj se misli same smiruju. Kao da je klupa pamtila sve one koji su na njoj odmarali dušu, i sada joj je taj mir predala bez riječi.

Nije ostala dugo. Dovoljno je bilo nekoliko minuta da se osjeti lakše, kao da joj je neko rekao: „U redu je, možeš sada odmoriti."

Kad je ustala i krenula dalje, klupa je ostala iza nje, mirna i spremna da čeka nekog sljedećeg.

✨ Laku noć — neka te večeras pronađe mjesto gdje se srce samo odmori. ✨