Selma i prvi snijeg koji nije hladio

Te noći snijeg je počeo padati bez najave.

Sitne pahulje spuštale su se sporo, kao da imaju vremena samo za Selmu.

Gledala ih je kroz prozor i primijetila nešto neobično — nije joj bilo hladno dok ih je posmatrala.

Svaka pahulja koja bi dotakla staklo nestajala je tiho, ostavljajući iza sebe samo osjećaj mira.

Grad je utišao svoje zvukove, a svjetla su postala mekša, kao da i ona žele da se odmore.

Selma je naslonila čelo na prozor i pomislila kako postoje noći koje ne traže ništa — samo da ih primijetiš.

Snijeg je i dalje padao, ali nije donosio zimu, već spokoj.

Kad je legla, u njoj je ostala toplina, ona koja se ne objašnjava, nego osjeti.

✨ Laku noć — neka te večeras pokrije nježnost, tiše i toplije nego ijedan snijeg. ✨