Noćni vjetar

Te večeri, Selma je otvorila prozor. Vjetar je donio miris kiše i lišća, i nešto što je podsjećalo na djetinjstvo — na one večeri kad je svijet bio jednostavan i siguran.

Sela je pored prozora, umotana u dekicu, i slušala kako vjetar prolazi kroz drveće. Zvuk lišća nije bio samo šum — bio je to razgovor prirode, tihi podsjetnik da sve diše, da sve ide svojim tokom.

Nigdje nije morala da žuri. Niko ništa nije tražio od nje.

Samo ona i noć.

Negdje u daljini, čulo se kako kap kiše dodiruje krov. Svaka kap imala je svoj ritam, svoj mali ples.

Selma je zatvorila oči i nasmiješila se.

Pomislila je: Možda ne moram da razumijem sve. Možda je dovoljno samo osjetiti ovaj mir.

Vjetar je lagano dodirnuo njen obraz, kao da joj želi laku noć.

I tada, sve je postalo tiho — onako lijepo, smireno tiho.

🌙 Laku noć, Selma — neka te večeras uspava vjetar, a snovi budu meki kao njegovo krilo. 🍃