Noćni čuvar snova

Kad je svjetlo u sobi utihnulo, Selma je već osjećala kako se dan polako topi u tišinu.

Na nebu, mjesec se podigao visoko i obasjao sobu kao tihi čuvar koji zna sve tajne, ali ih nikad ne otkriva.

Zatvorila je oči, i u tom trenu začula je glas — ne glasan, ne jasan, nego onaj unutrašnji, nježan glas koji uvijek dođe kad je duša mirna.

Govorio je: „Ne brini. Sve što treba da dođe — već zna put do tebe. A ono što treba da ode — već je krenulo."

Selma se nasmiješila i pustila da joj misli plove.

Sjetila se malih trenutaka iz dana — smijeha, pogleda, jednog toplog dodira ruke koji je trajao sekundu duže nego što mora. Sve te sitnice, spojene, bile su njen svijet.

Napolju je vjetar šumio kroz krošnje, a mjesec je i dalje svijetlio, strpljivo i blago. Kao da je stvarno neko tu — neko ko pazi da joj snovi budu tihi, a srce lagano.

I dok je tonula u san, činilo se da mjesec diše istim ritmom kao i ona.

🌙 Laku noć, Selma — neka tvoj čuvar snova večeras tiho bdije nad tobom, dok te san nosi kroz svjetlost i mir. ✨