Jutro u snu

Te noći, Selma je sanjala da hoda obalom koju nikada prije nije vidjela.

More je bilo mirno, a pijesak topao pod njenim stopalima.

Nebo nije bilo ni tamno ni svijetlo — ono između, boje svitanja, kad se nebo još nije odlučilo da li da spava ili da se probudi.

U daljini je vidjela svjetlost, blagu, kao da je neko čeka.

I dok je prilazila, shvatila je da to nije svjetlo s neba — već svjetlo iznutra.

Što je bila bliže, sve je više osjećala mir, onaj duboki, tihi mir koji ne traži razloge.

Zastala je, okrenula lice prema vjetru i pustila da joj pramen kose sklizne preko obraza.

U tom trenutku, sve što je bilo teško u srcu — jednostavno se rastopilo, kao pijesak koji ispere val.

I dok je svjetlost rasla, Selma je shvatila: To nije bio običan san. To je bio podsjetnik da svako jutro počinje u nama — i da mir dolazi kad ga pustiš da dođe sam.

🌙 Laku noć, Selma — i neka tvoji snovi večeras mirišu na more, svitanje i novi početak. 🌊💫