Šetnja uspavanim gradom

Zamisli da šetamo kroz uspavani grad, ulice tihe, a iznad nas treperi nekoliko kasnih zvijezda. Nigdje nikoga, samo naši koraci koji odzvanjaju i tvoja ruka u mojoj, lagana kao da je od svjetlosti.

Pričaš mi nešto sitno, svakodnevno, ali način na koji govoriš pretvara i najobičniju rečenicu u nešto što vrijedi zapamtiti. I dok prolazimo pored osvijetljenog izloga, tvoj osmijeh se na trenutak preseli u staklu — i čini mi se kao da se i grad osmjehnuo.

Kad te konačno ispratim do vrata, sve je već utihnulo, i jedino još srce odbrojava trenutke do ponovnog susreta.

Laku noć, ti moj najtiši mir i najljepši zvuk prije sna.