Selma i muzički mehanizam

Te večeri Selma je našla staru kutiju na tavanu, prekrivenu prašinom i uspomenama koje niko godinama nije dirao. Kad ju je otvorila, unutra je ležao mali, zaboravljeni muzički mehanizam u obliku mjeseca. Okrenula je ključ, i tihi tonovi počeli su da ispunjavaju prostor, kao da se vrijeme nakratko vratilo unazad.

Dok je slušala melodiju, činilo joj se da mjesec u njenim rukama blago svijetli. Svaka nota prizivala je neku davnu emociju, toplu i pomalo tužnu, ali umirujuću. A onda joj je kroz prozor, sasvim tiho, ušao pravi mjesečev sjaj i obasjao njen osmijeh — kao da je noć namjerno došla da je zagrli.

Kada je muzika utihnula, Selma je sklopila oči, držeći mali mjesec uz srce, i pustila da je taj nježni sjaj odnese u san.

Laku noć, neka ti svaka melodija večeras bude mekša od prethodne.