Selma i rijeka

Te noći Selma je otišla do rijeke koja je svjetlucala pod zvjezdanim nebom, kao da je sama voda postala ogledalo neba. Sela je na stari drveni mol i pustila noge da lagano dodiruju hladne valove. Rijeka je šuštala tiho, kao da joj priča nešto samo njoj namijenjeno.

U daljini je plutala mala paperjasta sjemenka maslačka. Noćni povjetarac ju je gurao ravno prema Selmi, kao da je nosi s porukom. Kad ju je uhvatila na dlan, sjemenka se zadržala samo tren, a zatim vrlo polako odletjela dalje — kao da je ostavila želju koju sada voda treba da odnese.

Selma je gledala za njom dok nije nestala u tišini rijeke, a onda je zatvorila oči i dopustila da je zvuk vode uspava i smiri.

Laku noć, neka i tvoja želja večeras tiho pronađe svoj put.