Selma i svjetlucavi kamin

Te noći, dok je hladan vjetar šarao po prozorima, Selma je prvi put nakon dugo vremena zapalila kamin.

Plamen je živnuo brzo, kao da se raduje što opet ima publiku, i soba je postala topla, mekana i sigurna.

Sjela je na pod, blizu dovoljno da osjeti kako joj se koža lagano grije, ali daleko dovoljno da može posmatrati ples plamenova.

Svaki je imao svoj ritam — jedan je skakao visoko, drugi se povijao u polukrug, treći samo tiho podrhtavao, kao da priča nešto što se može razumjeti samo srcem.

Selma je posmatrala taj vatreni teatar i uhvatila sebe kako se smije bez ikakvog razloga.

I taman prije nego što je utonula u san, učinilo joj se da je plamen namignuo — kao da joj želi reći da je sve u redu.

✨ Laku noć — onako kako se šapće nekome ko ti ugrije dušu više nego vatrom može. ✨