Selma i jutarnja ptica koja je zalutala u noć

Te večeri, dok je Selma provjetravala sobu, tiho je uletjela mala ptica.

Nije bila noćna vrsta — perje joj je imalo boju jutra, onaj nježni ton u kojem se rađa novi dan.

Selma se polako približila, a ptica je samo lagano nagnula glavu, bez ijednog trzaja krila.

U toj maloj, krhkoj prisutnosti bilo je nešto utješno, kao da joj je sama priroda poslala tihi znak da se večeras ne brine ni zbog čega.

Nakon nekoliko trenutaka ptica je poletjela do prozora, sjela na okvir i okrenula se prema Selmi još jednom — kao pozdrav.

A onda je nestala u noći koja ju je nježno sakrila.

Selma je zatvorila prozor, ostala u toj tihoj sobi i osjetila kako joj se srce smiruje… ponekad ti noć pošalje pravi glas, čak i ako nosi perje jutra.

✨ Laku noć Selma — onako kako se kaže nekome ko ti uđe u život tiho, a donese mir glasniji od svega. ✨