Selma i noćni odsjaj na jezeru

Te večeri Selma je otišla do mirnog jezera na čijoj se površini ogledalo noćno nebo.

Voda je bila toliko mirna da je izgledala kao drugi svijet — tiši, dublji, onaj u koji možeš ući samo pogledom.

Selma je sjela na drveni ponton i pustila noge da vise iznad vode.

Mjesec je bio visok, a njegova svjetlost padala je ravno na površinu, stvarajući srebrnu stazu koja je vodila daleko u tamu.

Selma je poželjela da joj svaka briga postane lagana poput tog malenog vala koji se rađa i nestaje bez otpora.

Jezero je šutjelo, ali njegov odsjaj rekao joj je sve što je trebala čuti: da su neke noći stvorene baš za to da te vrate sebi.

Ustala je polako, pogledala još jednom u srebrnu stazu i nasmiješila se nečemu što je samo ona razumjela.

✨ Laku noć — onako kako se kaže nekome čiji mir odjekne u tebi kao svjetlost na vodi. ✨