Selma i noć kad su ulice šaptale

Kasno u noć, Selma se našla u šetnji kroz potpuno prazan dio grada.

Ulična svjetla su bacala dugačke sjenke, a asfalt je još bio topao od dana.

Nije se čulo ništa osim njenih koraka — pa čak ni pasa, ni automobila, samo tiha noć koja se činila prevelikom da bi bila obična.

U jednom trenutku, Selma je zastala. Učinilo joj se da vjetar prolazi između zgrada i nosi sobom tihi, jedva primjetan šapat. Ne riječi — nego ritam, kao da cijela ulica diše sporije, smirenije.

Naslonila se na hladni zid starog dućana i zatvorila oči. U tom kratkom trenutku osjetila je kako se dan spušta s nje, kao da je noć uzela sav teret i sakrila ga negdje u tamnim uglovima grada.

Kad je ponovo otvorila oči, sve je bilo isto — ali ona nije.

Hodala je kući polako, kao neko ko je naišao na neobjašnjiv, mali mir koji se dogodi samo jednom u dugo vremena.

✨ Laku noć Selma — onako kako se kaže nekome čije ti tišine ispune cijelu noć. ✨