Selma i sat koji je kucao unazad

Jedne neobične večeri, dok je preuređivala stari ormarić, Selma je pronašla mali džepni sat.

Bio je ukrašen filigranskim linijama i imao je hladan metalni sjaj kao da ga vrijeme nije htjelo pustiti iz svog zagrljaja.

Kad ga je otvorila, primijetila je da kazaljke ne idu naprijed… već lagano klize unazad.

U početku se nasmijala misleći da je sat pokvaren, ali onda je osjetila nešto neobično: dok je gledala kako minute idu unazad, srce joj se polako smirivalo, kao da se vraća na mjesto koje je odavno napustila.

Svaka sekunda unazad donosila je osjećaj lakše misli — kao da sat briše umor dana, vraća skinute osmijehe, otapa slojeve brige koji se nakupe neprimjetno.

Shvatila je da možda i nije važno kako vrijeme teče — nekad ti treba trenutak koji te vrati, a ne onaj koji te tjera naprijed.

Kad je konačno sklopila sat, soba je bila tiša, a noć mekša. Kazaljke su stale, ali mir koji je ostao — nije.

✨ Laku noć Selma — onako kako se kaže nekome ko ti vrati vrijeme baš onda kad ti ponestane snage. ✨