Selma i želja koja je stigla prerano

Te noći, dok je Selma sjedila na stepenicama ispred kuće, nebo je bilo neobično mirno.

Zvijezde su sjajile jednako, bez padalica, bez spektakla — samo tihi, uredni raspored svjetlosti.

Ali onda, potpuno iznenada, jedna mala svjetlosna tačka kliznula je nebom… ne brzo, ne kao bljesak — nego polako, gotovo sramežljivo, kao da se predomišlja treba li uopće pasti.

Ta zvijezda nije pala — samo je zastala na trenutak, bljesnula, i ponovo se vratila među ostale. Kao da je ispustila želju po grešci.

U tom kratkom bljesku, Selma je osjetila mali val topline kroz grudi. Nije stigla ništa poželjeti, ali osjećaj je ostao… neka neobjašnjiva misao da je ponekad i svemir nespretan, pa ti pošalje nešto lijepo prije nego što si spreman.

Kad je ustala i krenula unutra, činilo joj se kao da joj je noć šapnula: „Neke želje dođu same, samo zato što si ih zaslužila."

✨ Laku noć — onako kako se kaže nekome čija prisutnost mami i zvijezde da pogriješe na najljepši način. ✨