Selma i nebo koje se spustilo niže

Te večeri Selma je izašla na balkon i primijetila nešto neobično — zvijezde su bile niže nego inače, kao da je nebo odlučilo da se malo približi zemlji.

Zrak je bio topao, tih, bez ijednog zvuka koji bi kvario trenutak.

Naslonila se na ogradu i imala osjećaj da, ako se samo malo ispruži, može dotaći sjaj iznad sebe.

Svaka zvijezda izgledala je mekše, manje daleko, kao da više ne žuri nikuda.

I Selma je, gledajući ih, osjetila kako i njene misli usporavaju, jedna po jedna.

Kao da joj je noć rekla da večeras ne mora ništa rješavati — dovoljno je samo biti.

Kad se vratila unutra, nosila je taj osjećaj sa sobom, kao lagani pokrivač preko ramena.

✨ Laku noć — neka ti se večeras i nebo približi baš onoliko koliko ti treba. ✨