Selma i pismo koje nije imalo pošiljaoca

Te večeri Selma je na stolu pronašla malo pismo.

Nije bilo koverte, ni adrese, ni potpisa — samo njeno ime, napisano mirnom, sigurnom rukom.

Otvorila ga je polako. Unutra nije bilo mnogo riječi, ali svaka je bila lagana, kao da ne želi zauzeti previše prostora.

Pismo nije govorilo o prošlosti ni o sutra, već samo o tome da je u redu stati, udahnuti i biti tačno tu gdje jesi.

Selma je osjetila kako joj se ramena spuštaju, kao da joj je neko upravo skinuo nevidljivi teret.

Nije znala ko je pismo napisao, ali je znala da je stiglo u pravi trenutak. Neke poruke ne trebaju ime — dovoljno je da te prepoznaju.

Spustila je pismo pored kreveta, ugasila svjetlo i legla s blagim osmijehom.

✨ Laku noć — neka te večeras uspava osjećaj da si tačno tamo gdje trebaš biti. ✨